Model intervencije:
Model intervencije inkluzivne nastave koji predlažemo za rad sa školama djelomično je rezultat iskustva stečenog u podučavanju talijanskog jezika (kao L2 – drugi jezik) u razredima s diferenciranim vještinama (CAD – razredi s izraženim razlikama između učenika i učenica prema kognitivnim stilovima, inteligencijama, osobnostima, porijeklu itd.), a djelomično rezultat iskustva inkluzivnog rada s osobama s invaliditetom te posebnim odgojno-obrazovnim potrebama u posljednjih nekoliko desetljeća. Kao što nas podsjeća Dario Lanes u „The Special Normality” (u Erickson 2006.), koncept „normalnosti” je „jednakost vrijednosti, jednaka vrijednost za sve”. Pravi rizik, citirajući Lanesa je „neprepoznavanje specifičnih potreba i stoga nedavanje odgovarajućih odgovora”. Gledište koje se ovdje njeguje i potiče je gledište za rad u razredima s diferenciranim vještinama gdje prepoznajemo da unutar razreda nalazimo različite osobnosti i inteligencije, stavove, motivaciju za učenje; nehomogen kognitivni razvoj, stilove učenja i osobne i jedinstvene kognitivne stilove. CAD je otvoreni sustav u kojem je prepoznavanje RAZLIKA na nekoliko razina ključ za učinkovito upravljanje učenjem.
Ciljevi ove edukacije i kurikuluma za nastavnike i nastavnice bave se sljedećim ciljevima:
– uvođenje socio-emocionalnog učenja u nastavne planove i programe
– razvoj inovativnih strateških modela za upravljanje višerazinskim i multikulturalnim razredima u kojima su razlike (kognitivni stilovi, višestruke inteligencije, osobnosti, pozadina itd.) osnova je za osmišljavanje nastavnih jedinica
– implementirati višeslojne (stratificirane) pedagoške/nastavne jedinice sa sadržajem prilagođenim različitim stilovima učenja i sa uključenjem višestupanjskih aktivnosti (predlažu se aktivnosti, zadaci ili vježbe koje su posebno definirane i dizajnirane za svaki pojedini razred).
Ovaj je kurikulum inkluzivan jer:
- Pozornost stavlja na procese učenja, s naglaskom na ‘postavljanje skela’ (scaffolding) za učenje. Time se promiče podučavanje s fiksinim okvirom koji je moguće ponavljati, a koji uključuje aktivnosti i interakcijske sheme koje su manje tradicionalne i manje frontalne.
- Potiče rad u grupama i parovima, što omogućuje iniciranje ili učvršćivanje iskustava podučavanja i mentoriranja.
- Promiče učenje kako učiti te suradnju i interakciju s vršnjacima i okolinom kao središnje točke vještina učenja koje treba razviti. Pritom se učenika i učenicu vodi prema tome da postanu autonomni u učenju.
- To također dovodi do motivacije za sve učenike i učenice da nastave s obrazovanjem. Prvi korak motivacije je uspjeti. Znati da možeš! To nije natjecanje. Ako promoviramo natjecanje, uvijek ćemo imati učenike i učenice koji će napuštati školu. Suprotno će se dogoditi ako promoviramo uspjeh i dobrobit. Zato je SEU (socio-emocionalno učenje) ugrađen u većinu aktivnosti koje predlažemo.
Za više informacija posjetite dokument Za vježbu ove lekcije i preuzmite prilog pod naslovom „Stratificirano učenje i SEU: neke teorijske i metodološke napomene”
Popis kratica koje se koriste u ovoj edukaciji kao i definicije ključnih pojmova mogu se pronaći u dokumentu Za vježbu ovog modula, pod nazivom „Rječnik kratica”.